Rođena kao Liliane Henriette Schueller u Parizu 1922., bila je jedino dijete Louise Madeleine Berthe i Eugènea Schuellera, osnivača L'Oréala, danas jedne od najvećih kozmetičkih kompanija. Od malena je Liliane pokazivala interes za očev posao te se kao šegrt tvrtki pridružila sa samo 15 godina, svjesna da joj posao neće biti nešto posebno naporan.
S 28 godina, sada gospođa Bettencourt nakon udaje za Andréa Bettencourta, uplela se u svoj prvi skandal, budući da je njezin suprug bio član La Cagoule, nasilne francuske pronacističke skupine iz 1930-ih. Time je otkrio i veze njezina oca, koje su bile sličnog karaktera.
Tako se André Bettencourt pridružio L'Oréalu, postavši potpredsjednik, ali je 1994. morao dati ostavku, ubrzo nakon otkrića veza s fašističkim skupinama. Nakon očeve smrti 1957., Liliane Bettencourt naslijedila je bogatstvo L'Oréala, postavši tako većinski dioničar. Pod njezinim vodstvom i vodstvom Françoisa Dallea, glavnog izvršnog direktora, tvrtka je napredovala, kupujući popularne brendove poput Lancômea, Kiehl'sa, Maybellinea i Garniera.
Kako je posao napredovao, nasljednica je ubrzo postala najbogatija žena u Francuskoj, s bogatstvom od oko 40 milijardi eura. No, kako je vrijeme pokazalo, takvo bogatstvo doslovno privlači razne skandale.
Sve je počelo velikim prijateljstvom između nasljednice i fotografa skromnog rođenja više od 20 godina mlađeg od nje - François-Marie Banier imao je prirodni talent za ulagivanje elitama. Naime, sa 16 se zbližio sa Salvadorom Dalíjem, s 19 s Marie-Laure de Noailles, jednom od najutjecajnijih mecena u svijetu umjetnosti. Popis se nastavlja: prijatelji su mu bili Pierre Cardin, Samuel Beckett, François Mitterrand, Kate Moss, pa čak i Johnny Depp. Čak je Banier bio i kum Lily-Rose Depp.
No, 1987. godine se sve promijenilo kada je Banier dobio zadatak fotografirati Liliane Bettencourt i Federica Fellinija za francuski časopis Egoiste. Intenzivna priroda njihova prijateljstva ostaje pomalo misterij, no Tom Sancton, bivši voditelj pariškog ureda časopisa Time, otkrio je kako su se njih dvoje slagali i više nego odlično. Smatra da su imali više platonsku ljubavnu priču te da je on bio s njom vrlo otvoren, ležeran i vrlo društven.
Unatoč svom bogatstvu, Bettencourt je u to vrijeme bila nesretna, s mužem koji je bio opsjednut politikom i kćerkom koja se distancirala od nje. Tako je odlučila napraviti neočekivani korak, krenula je svog mladog prijatelja besramno darivati.
Naime, poklonila je kroz godine Banieru raskošne darove procijenjene na 1,3 milijarde eura - uključujući policu životnog osiguranja vrijednu 253 milijuna eura, 11 dragocjenih umjetničkih djela (uključujući slike Picassa i Mondriana), pa čak i privatni otok. Prijateljstvo se nastavilo sve dok Bettencourtova kći, Françoise Bettencourt Meyers, nije preuzela vodstvo nakon očeve smrti, što je izazvalo komplikacije.
Françoise je podnijela kaznenu prijavu protiv Baniera optužujući ga za iskorištavanje slabosti, odnosno iskorištavanje osobe u lošem psihičkom ili fizičkom stanju. U to je vrijeme Liliane Bettencourt već imala Alzheimera, što ju je sprječavalo u donošenju pravih financijskih odluka i činilo je ranjivom.
Takva je bila idealan plijen za zavodnika poput Baniera, koji je u toj slavnoj nasljednici vidio odličnu financijsku priliku. Tako je započela drama koja je trajala cijelo desetljeće. Jedan od ključnih trenutaka bio je kada je Bettencourtova kći saznala da ona Baniera pokušava legalno posvojiti.
Nakon dugotrajnog pravnog procesa, Banier je proglašen krivim, osuđen na dvije i pol godine zatvora i brzo uklonjen iz Bettencourtove oporuke, uz novčanu kaznu. Međutim, priča tu ne završava.
Kao u špijunskom romanu, batler Bettencourtovih, Pascal Bonnefoy, u nekom se trenutku zabrinuo za psihičko svoje šefice zabrinut te potajno kreće sa snimanjima razgovora u njezinoj vili.
U početku su to bile snimke kako bi bolje razumio njihov složeni odnos, no ubrzo se tu našlo svega.
Naime, izazvale su skandale te došle do samog vrha francuske vlade. U to je vrijeme Nicolas Sarkozy bio predsjednik Francuske, zaokupljen reformom mirovinskog sustava na rubu bankrota.
Za vođenje te reforme Sarkozy se oslanjao na svog ministra rada Erica Woertha. Supruga Erica Woertha, Florence Woerth, diskretno je ulagala milijune eura u kompaniju najbogatije žene u Francuskoj. Drugim riječima, Eric Woerth, tadašnji ministar proračuna, bio je glavni utjerivač poreza u zemlji, a pokraj njega netko je upravljao bogatstvom najvećeg poreznog obveznika u zemlji. Bio je to neosporan sukob interesa.
Sve skupa eskaliralo je 2010., kad je Mediapart došao do dijela snimki batlera Bettencourt, otkrivajući senzacionalne podatke.
Ispalo je da je Liliane Bettencourt imala više od 100 milijuna eura na tajnim računima u švicarskim bankama, neprijavljeni otok na Sejšelima, da je utajila porez te imala jasne veze sa Sarkozyjevom vladom.
Dakle, financijski savjetnik gospođe Bettencourt, Patrice de Maistre, otkrio je da je gospodin Woerth bio itekako svjestan implementiranih strategija utaje poreza. Što je još gore, bivša računovođa gospođe Bettencourt, Claire Thibout, tvrdila je da je Sarkozyjevoj kampanji dano nekoliko donacija koje znatno premašuju zakonska ograničenja, a koje dolaze iz naslijeđa Bettencourt.
Ova drama uzdrmala je Sarkozyjevo predsjedništvo, potkopala povjerenje francuske javnosti i ostavila neizbrisivu mrlju na njegovu imidžu. Na kraju, iako priča predstavlja gospođu Bettencourt kao ženu koja nije svjesna svog bogatstva, snimke bi mogle dokazati suprotno.
- Kako možemo biti uhvaćeni? - pitala se nasljednica, očito upućena u sve što se dešava. Tako, je, naime, otkrila inkriminirajuća snimka.
U Netflixovoj seriji na koncu to ispadne priča je o ranjivoj ženi koja je, donoseći vlastite financijske odluke, pala u ruke oportunista. Iako se majka i kći nisu slagale gotovo cijeli život, mlađa se umiješala, možda kako bi zaštitila svoju majku ili zaštitila vlastito bogatstvo u nastajanju.
Dokumentarac pruža uvid u jednu od najbogatijih obitelji u Francuskoj, pokazujući da je nevjerojatno bogatstvo često popraćeno dramama koje nadilaze obiteljske okvire.
Unatoč svojoj složenosti, ovaj dokumentarac otvara raspravu o tome je li gospođa Bettencourt bila usamljena i ranjiva žena ili je zapravo sve to dirigirala.
To, naime, nikada nećemo saznati, jer je preminula 2017., ostavivši svoje bogatstvo i imovinu u rukama svoje kćeri i unuka. Na kraju će gledatelji sami morati zaključiti kakav bi priča imala kraj.